субота, 9. јануар 2010.

Najvazniji datumi u istoriji OBK Beograd-a

* 10. juna 1945. - Osnovana biciklistička sekcija u okviru SD Metalac.
* 1947. - Aleksandar Zorić postaje pojedinačni prvak Jugoslavije
* 1952. - Fuzijom nekoliko klubova Metalac menja ime u BSK
* 1954. - Milan Panić postaje pojedinačni prvak Jugoslavije
* 1957. - Dobija današnje ime - OBK Beograd
* 1958. - Toma Milenković postavlja jugoslovenski rekord u vožnji na jedan sat
* 1958. - Nikola Živković postaje dvostruki pojedinačni prvak Jugoslavije
* 1959. - Nikola Živković postaje pojedinačni prvak Jugoslavije
* 1960. - Radovan Đajić postaje dvostruki pojedinačni prvak Jugoslavije
* 1964. - Žarko Dvornić postaje pojedinačni prvak Jugoslavije
* 1966. - U klub dolazi Tanasije Kuvalja koji 1969. postaje višestruki prvak Jugoslavije i Olimpijac
* 1977. - Miodrag Marinković postaje petostruki pojedinačni prvak Jugoslavije
* 1983. - Aleksandar Milenković postaje pojedinačni prvak Jugoslavije
* 1984. - Aleksandar Milenković i Marko Pavlović postaju pojedinačni prvaci Jugoslavije
* 1985. - OBK Beograd postaje ekipni prvak države, a Aleksandar Milenković apsolutni šampion i rekorder po broju osvojenih medalja u Jugoslaviji.
* 1985. - Aleksandar Milenković se na 40-oj godišnjici OSD Beograda proglašava za najboljeg sportistu našeg društva, a biciklistički klub kao najbolji u OSD-u.
* 1989. - Osvojen ekipni kup Jugoslavije
* 1991. - Osvojen ekipni Kup Srbije i Jugoslavije, braća Živković trijumfuju u prvenstvu Jugoslavije na hronometar i Aleksandar Milenković trijumfuje u kupovima Srbije i Jugoslavije.
* 1992. - Aleksandar Lojović i Dragomir Živković postaju pojedinačni prvaci Jugoslavije
* od 1993 prvaci su još postali Aleksandar Milenković, Milan Živković i Vladimir Bratonožić.

Najvazniji datumi u istoriji ORK Beograd-a

* 1948. - Osnovan RK Metalac u okviru SD Metalac.
* 1949. - RK Metalac je rasformiran
* 1957. - U šestoj Beogradskoj gimnaziji osniva se muški rukometni klub pod nazivom Bulbulderski sportski klub.
* 1958. - Osniva se i ženska sekcija Bulbulderskog sportskog kluba
* 1961. - Ženska sekcija Bulbulderskog sportskog kluba osvaja prvenstvo države
* septembra 1961. Bulbulderski sportski klub se pridružuje našem sportskom društvu, te postaje ORK Beograd, i igra na betonskom terenu sa tribinama kapaciteta oko 3500 gledalaca koji se nalazio iza fudbalskog. Trenutno su tu tereni OTK Beograda.
* 1961. - U Kupu šampionki ORK Beograd dolazi do finala, ali je poražena od ekipe Spartak Sokolovo iz Praga!
* 1962. - Muška sekcija je rasformirana
* Jezdimir Stanković prelazi u trenere posle ukidanja Muške sekcije i posle preuzimanja ženskog ogranka sa njima kasnije osvaja titulu i šest kupova.
* 1962. - Osvojena vicešampionska titula (lošija gol razlika od Lokomotive iz Zagreba)
* 1962. - Pobednik kupa
* 1963. - Pobednik kupa
* 1965. - Osvojena vicešampionska titula
* 1966. - Osvojena vicešampionska titula
* 1967. - Pobednik kupa
* 1968. - Pobednik kupa
* 1969. - Finalista kupa
* 1972. - Osvojena vicešampionska titula (lošija gol razlika od beogradskog Radničkog)
* 1972. - Pobednik kupa
* 1978. - Finalista kupa
* 1979. - Osvojena vicešampionska titula
* 1982. - Osvojena vicešampionska titula
* 1982. - Pobednik kupa
* 1988. - Ispadanje u drugu ligu u kojoj su ostale dve sezone
* 1992. - Osvojeno treće mesto što je i najveći uspeh u zadnje dve decenije, a ORK Beograd trenutno nije u prvoj ligi

Najvazniji datumi u istoriji OKK Beograd-a

* 25. marta 1945. - Osnovan KK Metalac u okviru SD Metalac.
* 1950. - Promenjeno ime u BSK
* 1956. - BSK kupuje plac u ulici Zdravka Čelara gde kao domaćin igra svoje utakmice
* 1956. - U klub dolazi kao igrač-trener Borislav Stanković
* 1956. - Oformljena ženska košarkaška sekcija
* 1957. - Menja ime u OKK Beograd
* 1957. - Radivoj Korać - najbolji strelac lige (29,1 koša po utakmici)
* 1958. - Osvojena prva titula šampiona Jugoslavije
* 1958. - Radivoj Korać - najbolji strelac lige (35,2 koša po utakmici)
* 1959. - Polufinale Kupa Evropskih Šampiona
* 1959. - Finalista kupa Jugoslavije
* 1960. - Osvojena druga titula šampiona Jugoslavije
* 1960. - Pobednik kupa Jugoslavije
* 1960. - Radivoj Korać - najbolji strelac lige (37 koševa po utakmici)
* 1962. - Radivoj Korać - najbolji strelac lige (30,5 koševa po utakmici)
* 1963. - Osvojena treća titula šampiona Jugoslavije
* 1963. - Radivoj Korać - najbolji strelac lige (34,5 koševa po utakmici)
* 1964. - Osvojena četvrta titula šampiona Jugoslavije
* 1964. - Radivoj Korać - najbolji strelac lige (26,3 koša po utakmici)
* 1965. - Radivoj Korać - najbolji strelac lige (31,6 koša po utakmici)
* 1967. - Šampionat Jugoslavije prebačen sa betonskih terena u hale
* 2. juna 1969. - U saobraćajnoj nesreći poginuo je Radivoj Korać, a dres sa brojem 5 je povučen zauvek iz upotrebe i umesto tog broja koristi se 16.
* 1972. - FIBA formira najmasovnije Evropsko takmičenje - Kup Radivoja Koraća koje traje pune tri decenije
* 1972. - U prvoj ediciji Kupa Koraća naši košarkaši gube u finalu od Zagrebačke Lokomotive
* 1975. - Preimenovan klub u OKK Beograd BEKO zbog sponzora
* 1993. - Novi sponzor i novo ime - OKK Beograd Investexport
* 1993. - Počinje gradnja sportsko poslovnog centra "Žućkova avlija" koji još nije dovršen
* 1993. - Pobednici kupa Jugoslavije
* par sezona kasnije vraćamo ime u OKK Beograd, a jedno vreme postajemo filijala KK Crvene Zvezde
* 2009. - Klub se vraća u našu najkvalitetniju ligu

Najznacajniji datumi u istoriji OFK Beograd-a

* 1. septembar 1911. - Osnovan Beogradski Sport Klub
* 26. oktobar 1911. - prva utakmica BSK-a (pobeđena Šumadija sa 8-1) na terenu gde je sad univerzitetska biblioteka i arhiv srbije (potes između Vukovog spomenika i Tašmajdana), a pre toga je tu bio hipodrom, te se zato igralište zvalo Trkaliste.
* Zbog I sv.rata 1914. - marta 1919. klub je bio raspušten.
* 1924. - Prvi internacionalni uspeh - pobedjen Ferencvaros sa 4:2.
* maja 1925. - Moša Marjanović pristupio BSK-u
* 1927. - Primljena drzava Jugoslavija u SE Kup - BSK i Hajduk.
* 1927. - Kuzman Sotirović prvi strelac lige
* 1929. - Otvaranje stadiona sa atletskom stazom i za 30-40.000 gledalaca na Topčideru 5. i 6.maja.
* 1929. - Đorđe Vujadinović prvi strelac lige
* 1930. - Na svetskom prvenstvu u Urugvaju (podeljeno treće mesto sa USA) 2/3 naše reprezentacije su bili članovi BSK-a
* 1930. - Blagoje Marjanović prvi strelac lige
* 1931. - Osvojena prva titula šampiona države
* 1931. - Đorđe Vujadinović prvi strelac lige
* 1933. - Osvojena druga titula šampiona države
* 1935. - Osvojena treća titula šampiona države
* 1936. - Osvojena četvrta titula šampiona države
* 1936. - Blagoje Marjanović prvi strelac lige
* 1937. - Blagoje Marjanović prvi strelac lige
* 1939. - Osvojena peta titula šampiona države
* 1939. - Polufinale Mitropa kupa
* 1940. - Polufinale Mitropa kupa
* 1940. - Svetislav Glišović prvi strelac lige
* 1941. - Pobednik "Srpskog kupa" (učestvovalo 6 timova)
* 1943. - Prvak BLP-a (Beogradskog loptačkog podsaveza) u ligi od 10 timova
* 1944. - Osvojeno prvenstvo Beograda u ligi od 10 timova
* 25. marta 1945. - BSK premimenovan u FK Metalac i osnovano Sportsko društvo "Metalac" sa svojih sedam sekcija - fudbalskom, rvačkom, košarkaškom, rukometnom, hokejaškom, biciklističkom i atletskom. Kasnije ukinuta rvačka i hokejaška, a formirana teniska i šahovska sekcija.
* 1945. - Prvak Beograda (liga od 6 timova)
* 22. jula 1950. - Na inicijativu Vladimira Dedijera vraćeno ime BSK
* 1951. - Omladinci BSK-a prvaci države
* 1951. - BSK II u osmini finala kupa Jugoslavije
* 1952. - Stanoje Jocic prvi strelac lige
* 1952. - Omladinci prvaci Srbije
* 29. novembar 1953. - Osvojen prvi kup, BSK - Hajduk 2-0
* 1955. - Osvojena vicešampionska titula
* 29. novembar 1955. - Osvojen drugi kup, BSK - Hajduk 2-0
* 1955. - Predrag Marković prvi strelac lige
* 26. novembra 1957. - Fuzijom sa TSK Šumadijom u koju su ušli bivsi funkcioneri Partizana (policijsko krilo), menjamo ime u OFK Beograd
* 24. avgust 1957. - Prva utakmica na našem Omladinskom stadionu - OFK Beograd - Budućnost 3-1
* 04. avgust 1962. - Osvojen treći kup, OFK Beograd - Spartak 4-1
* 1963. - Polufinale Kupa Pobednika Kupova
* 1964. - Osvojena vicešampionska titula
* 26. maj 1966. - Osvojen četvrti kup, OFK Beograd - Dinamo 6-2
* 1968. - Slobodan Santrac prvi strelac lige
* 1969. - Osmina finala Kupa sajamskih gradova
* 1970. - Slobodan Santrac prvi strelac lige
* 1972. - Slobodan Santrač "bronzana kopačka Evrope"
* 1973. - Četvrtfinale Kupa UEFA
* 1973. - Slobodan Santrac prvi strelac lige
* 1985. - Omladinci postaju prvaci Srbije i vicešampioni Jugoslavije
* 1986. - OFK Beograd ispada u drugu ligu i ne vraća se u prvu sve do sezone 1991/92., kada u okrnjenoj ligi SFRJ zauzima 4. mesto i plasman u UEFA kup, ali ratna dešavanja nam ne dozvoljavaju izlazak na evro scenu.
* 2001. - Petar Divic prvi strelac lige
* 2002. - Upravni odbor menja ime u FK OFK Beograd
* 2003. - Posle 29 godina učesnik jednog Evro takmičenja
* 2004. - Polufinale Intertoto kupa
* 2006. - Finalista Kupa Srbije
* 2008. - Omladinci OFK Beograda prvaci Srbije
* 2009. - Omladinci OFK Beograda prvaci Srbije

уторак, 5. јануар 2010.

Istorija OFK Beograda

Romantika kroz istoriju


Poceci
 
Beogradski Sport Klub bilo je prvo ime naseg kluba, petostrukog pobednika šampionata Kraljevine Jugoslavije. Najbolji smo bili u sezonama
1930/31, 1932/33, 1934/35, 1935/36, 1938/39.

Najtrofejniji klub prve zajedničke republike osnovan je 1. septembra 1911. godine. Prvo igralište, gde smo nastupali kao domacini, je bilo na današnjoj lokaciji parka Tašmajdan, da bi smo se posle preselili na Topčidersko brdo na mesto gde je danas stadion FK Partizana.

BSK je dao najveći doprinos izgradnji fudbalske kulture tog vremena na našim prostorima. Dosta je legendarnih igrača iz tog perioda, momaka koji su bili idoli tadasnje sportske javnosti... Moša Marjanović, Vujadinović, Glisović, Glazer, Arsenijević, Tirnanić, Marinković, Valjarević, Božović... samo su deo onih koji su gradili zdrave temelje našeg fudbala.
Podaci koji dovoljno govore o jačini našeg kluba u tom vremenu su svakako ovi:
-zbirna tabela fudbalskih šampionata Kraljevine Jugoslavije:

1923-1940
1 BSK (Beograd) 13 154 100 24 30 429:193 224
2 HŠK Konkordija (Zg) 14 142 81 21 40 314:187 183
3 Hajduk (Split) 17 160 71 35 54 345:260 177
4 Jugoslavija (Bgd) 14 144 69 27 48 288:211 165
5 HAŠK (Zagreb) 9 124 52 22 50 226:232 126
6 Slavija (Sarajevo) 8 124 47 20 57 208:241 114
-najbolji strelci prvenstava 1923-1940:

Marjanović BSK 95 golova
Vujadinović BSK 88

Lemesic Hajduk 70
-u najvećem reprezentativnom uspehu ikada, na svetskom prvenstvu u Urugvaju 1930. godine kada je sa USA podeljeno 3. mesto od 11 igraca sedmorica su bila naši igrači na svakoj utakmici SP-a koje smo odigrali.
BSK je imao zapažene rezultate i na internacionalnoj sceni. U Mitropa kupu ucestvovao je 5 puta i dva puta bio polufinalista.Oba puta bolji od nas su bili predstavnici Madjarske, zemlje koja je u to vreme bila fudbalska velesila.


Takođe, fudbal se igrao i za vreme drugog svetskog rata. U leto 1941. BSK je osvojio tzv. "Srpski kup" u liga takmičenju sa 6 klubova, u leto 1943. je opet bio prvak BLP-a (Beogradskog loptačkog podsaveza - termin od pre rata) u ligi od 10 timova i u martu 1944. je osvojio prvenstvo Beograda u ligi od 10 timova. Tako da treba dodati u bilans jos 3 titule na one predratne. Naravno nije se zbog rata putovalo van Beograda, medjutim nije ni bilo doraslih klubova u provinciji.
Promene

Posle najbogatije ere nase klupske istorije dogodile su se stvari koje su iz korena izmenile ne samo nas klub nego i celu zemlju. Na vlast su dosli neki drugi ljudi koji su hteli da raskrste sa prosloscu i sa bilo cime sto je bilo merilo vrednosti, nesto sto je bilo uspesno i cenjeno ranije. Odlucili su da se ukine ime BSK i da osnuju FK Metalac. Veliki udarac za ogromnu armiju BSK-ovaca u to vreme. Favorizovani su neki drugi novoosnovani timovi iza kojih je stajala vojska i policija, a u naš klub ubacili pripadnike državne bezbednosti. Ime Metalac nas klub je nosio u periodu od 1945-1950. godine.
 Na terenu je sve bivalo lepo, ali tribine su ostajale prazne. Problem je predstavljalo ime. Nije privlacilo publiku. Metalac je sve više postajao samo opredeljenje esnaflija, pa je zarad omasovljenja simpatizera i promene imidža, klub i celo sportsko društvo je 1950. na inicijativu Vladimira Dedijera (predratnog navijača BSK-a) vratilo svoje prvobitno ime BSK. Bila je to znacajna prekretnica.
Zlatna era

Počela je dve decenije duga "zlatna era" kluba. Već 1953. osvojen je Kup Jugoslavije. Usledila su još tri slavlja , 1955., 1962., 1966. Do vicešampionske pozicije stizalo se dva puta-1955 i 1964; a šampionat je retko završavan ispod šestog mesta na tabeli. U meduvremenu, klub je još jednom promenio ime, 1957. je prekršten u današnji OFK Beograd, što je bio još jedan ustupak privlačenju publike. U to vreme OFK Beograd je imao igrace i tim koji su plenili atraktivnom i lepršavom igrom, pa su i dobili nadimak "Romanticari". Udruživanjem sa FK Šumadijom i promeni imena u OFK Beograd konacno smo dobili svoj stadion - Omladinski stadion na Staroj Karaburmi koji je do tada bio dom igrača Šumadije. Tih godina su se isticali i ostali upamceni brojni igraci. Šijakovic, Sava Antić, Marković, Radenković, Kaloperović,...


Šezdesete i prva polovina sedamdesetih su vreme evropskog sjaja. OFK Beograd je dvanaest puta ucestvovao u medunarodnim kupovima: dva puta u Kupu pobednika kupova, po 3 puta u Kupu sajamskih gradovaKupu UEFA i dva puta u Intertoto kupu i Mitropa kupu. Najveci uspeh ostvaren je na premijernom izlasku u Evropu, 1962/63, kad se tek u polufinalu isprecio Totenhem, kasnije i osvajac Kupa kupova, a u sezoni 1972/73. dosli smo do 1/4 finala kupa UEFA. Polufinale KPK-a bio je istovremeno i prvi veći posleratni uspeh Jugoslovenskog fudbala na internacionalnoj pozornici, a pred plavo-belima su u narednih deset godina padale i takve fudbalske sile kao sto su Napoli, Fejnord, Panatenaikos, Dukla, Juventus, Bajern. . .




Za nas tim tada su izmedju ostalih nastupali velikani naseg fudbala poput Skoblara, Santrača, Banovića, Guglete, Samardzića, Krivokuća, Stepanovića a nešto kasnije Petkovića, Zeca, Turudije, Borote...Tada je OFK-a imao veliku armiju navijača širom cele Jugoslavije, a i šire, a podatak koji najbolje govori o tome jeste da se u Nemačkom gradu Štutgartu 1971. godine osnovao OFK Beograd - Študgart koji se i dan danas takmiči u nemačkim regionalnim ligama.
Tihi pad
"Romanticari" na terenu, romanticari i u duši, "plavo-beli" nisu umeli da iskoriste zamah velikih uspeha na domacoj i medunarodnoj sceni. Posle silovitog uspeha došao je nagli pad. Uspavani na lovorikama, "Romanticari" su poceli polako da gube sjaj. Osamdesete je OFK Beograd proveo u cestim seobama iz Prve u Drugu ligu, u kojoj smo ukupno bili 10 puta. Odigrali smo 300 utakmica u drugoj diviziji sa sledecim bilansom : 300 utakmica, 152 pobede, 70 remija, 78 poraza, 499 postignuta gola a 274 puta su nasi cuvari mreze morali da kapituliraju.
Na Staroj Karaburmi je malo šta, osim starih izbledelih fotografija, podsecalo na dane slave. Koliko je trajalo "zlatno doba" toliko je trajao i tihi pad. Bogatiji i favorizovaniji klubovi mahom su ozimali nase talente tako da u tom periodu nismo uspeli da napravimo tim koji bi se vratio na fudbalsku scenu. Tradicija je, ipak, pozivala na otrežnjenje. U devedesetim OFK Beograd se polako vraca na stare pozicije. U sezoni 1990/91. igrali smo polufinale nacionalnog kupa. Plasman na cetvrta mesta-1992. i plasman u kup UEFA u jos staroj ali okrnjenoj SFRJ ligi (kasnije nam nije bilo dozvoljeno takmicenje u evro kupu zbog sankcija) i 1994. - pa nalet mladica iz novog "plavog talasa" nagoveštavali su blistavije izdanje "romantike".
Novije doba
2002. godine čelnici OFK Beograda promenili su ime našeg kluba u Fudbalski Klub "OFK Beograd" što se navijačima nimalo nije svidelo i koji se bore da se vrati pravo ime OFK Beograd bez iseljeno dodatog i gramatički neispravnog FK.

Posle poznatih dešavanja kroz koja je prosla naša zemlja a tako i nas fudbal gde smo se selili iz "Prve A" u "Prvu B ligu" u  leto 2003, vratili smo se na evropsku scenu. Zaigrali smo u Intertoto kupu. U prvom kolu eliminisana je estonska Narva. U narednoj rundi igrali smo sa češkim Sinotom. Poraz pretrpljen u Starom Mjestu (0:1) nismo nadoknadili u Beogradu (3:3), pa je evro-odiseja završena. Bolje je, ipak, reći na kratko prekinuta.

I 2004. zaigrali smo u Intertoto kupu. S prvim protivnikom, letonskim Dinaburgom iz Daugvapilsa lako smo izašli na kraj. Pobedili smo u Beogradu 3:1 i 2:0 u revanšu u dalekoj Letoniji.
Zatim smo otišli u goste finskom Tampere Junajtedu. Igrali smo na legendarnom "Ratina" stadionu, zdanju koje je ostalo upisano u istoriji fudbala kao poprište meča reprezentacije sa Sovjetskim Savezom na Olimpijskim igrama 1952. Posle 0:0, u Beogradu smo pobedom 1:0 izborili plasman u polufinale.
U goste nam je došao madridski Atletiko. Veliki i ugledni gost iskoristio je ogromno iskustvo i pobedio 3:1. Izgubili smo i u revanšu na "Visente Kalderon" stadionu (0:2), ali taj meč pokazao je da stasavamo za veća dela.

Posle dugog prvenstva, i 2005. smo dospeli u UEFA kup posle 32 duge godine čekanja.Bolji od nas u dvomecu (2-1 ; 0-1) bila je bugarska Lokomotiva iz Plovdiva.

Naredne godine nismo imali srecu pri žrebu za kup Uefa. Iako smo kao domaćini savladali francuski Okser sa 1-0 u revansu smo izgubili sa 5-1, a samo 8 minuta pred kraj imali smo rezultat koji nas je vodio u dalje takmicenje.

Konacno, posle 40 godina posta, bili smo na korak od osvajanja jednog od trofeja. Nazalost u finalu kupa C.Zvezda je bila bolja posle produžetaka, a da osvojimo trofej nije nam bilo dovoljno vodjstvo od 2-0 koje smo imali sve do polovine drugog poluvremena.

Leta 2008. bili smo ucesnici poslednjeg izdanja Intertoto kupa gde smo ukrstili koplja sa Atinskim Panioniosom. Nasi poletarci su ispali posle velike borbe a Panionara je prosao dalje ukupnim rezultatom 3-2 (0-1 : 3-1).

Poslednjih godina naš klub preživljava teške trenutke gde se već tri poslednje sezone borimo za opstanak, a verni navijači su i dalje uz klub i veruju u povratak na pravi put.
Velika i blistava istorija obavezuju nove generacije da klub vrate na mesto kome pripada i vrati svoju izgubljenu publiku vrhunskim rezultatima.
-OFK Beograd je imao 14 puta najboljeg strelca lige
-Nash klub je dao oko 70 reprezentativaca do sada koji su odigrali preko 530 utakmica i postigli preko 130 golova...
-Najvishe utakmica za OFK Beograd u saveznom rangu ima Ilija Petkovic sa svojim 381 nastupom
-Najbolji strelac u istoriji OFK Beograda je Santrač Slobodan sa svoja postignuta 186 gola.Apsolutni je rekorder u istoriji shampionata od 1923-2009.U sezoni 1971/1972 treci golgeter Evrope.
-na listi najtrofejnijih klubova je na 5. mestu sa osvojenih 9 trofeja
-na ukupnoj tabeli lige od 1923-2009. godine zauzimamo 6. mesto
-Bilans u Evrokupovima:

Kup UEFA (4 ucešca) : 20 8 4 8 30:38
Kup sajamskih gradova (3 ucešca) : 11 4 2 5 17:16
Kup pobednika kupova (2 ucešca) : 11 4 1 6 21:22
Intertoto kup (5 ucesca) : 25 12 5 8 52:33
Mitropa kup (7 učešća) : 18 6 1 11 26:46

Ukupno: 85 34 13 38 146:155

Više o našim rezultatima kroz našu istoriju možete saznati u našoj sekciji statistika.

Jos malo i nas klub puni 100 godina postojanja sto je raritet u ovom delu Evrope. Iako se klub trenutno nalazi u veoma teskoj situaciji svi se nadamo povratku na stare staze slave i povratku navijaca svome klubu...

OFK Beograd est. 1911.

понедељак, 4. јануар 2010.

Istorija OKK Beograd

Počeci...

Koreni jugoslovenske košarke nalaze se na Tašmajdanu i Kalemegdanu. Tu su se, za vreme okupacije, pred kraj rata, mogle videti prve košarkaške utakmice. Isprva se igralo primitivno, bez velikog znanja o igri i bez patika. Mladići su dolazili bosonogi, ne obraćajući pažnju na ogrebotine i plihove. Za sve ovo bio je kriv lekar Svetislav Bata Vulović, čovek koji je prvi u Beograd doneo košarkašku loptu i pravila igre, začetnik ideje oko koje će se okupiti milioni sportskih poklonika,ideje koja će našu zemlju predstaviti svetu na najlepši način.
Kalemegdanska igrališta odmah su prevazišla svoje dimenzije. Sportska dešavanja na Kalemegdanu, naročito nova igra pod obručima, okupljala su viđenije ljude iz različitih branši. Uz zvuke džeza, svinga i tvista, koje je proizvodio orkestar čuvenog Bubiše Simića, i celodnevni bat košarkaške lopte, Mali Kalemegdan kretao se u ritmu savršene muzike i čistih emocija. Praktično se, tih posleratnih godina, ceo društveni život Beograda našao našao unutar zidina Kalemegdanske tvrđave. Studenti i omladina prihvatili su košarku sa velikim oduševljenjem. Kroz ovu igru videli su mogućnost afirmacije. Za njih je košarka bila više od ubacivanja lopte kroz košarkašku mrežicu. Bila je manifest lepote, snage i veštine, igra koja im se dopadala i pomoću koje su želeli da se dopadnu. Talas pozitivne energije širio se Beogradom i celom zemljom, stvarajući uslove za ozbiljnije vidove sportskog organizovanja, t.j., stvaranje sportskih društava, odnosno sportskih klubova.
Priča o košarkaskom klubu Beograd započinje baš u tom posleratnom periodu, te davne 1945. godine, kada se na inicijativu Sindikata metalskih radnika Jugoslavije, čuvenih "klonfera", osniva sportsko društvo "Metalac". Iste godine osnivaju se i sportska društva "Partizan" i "Crvena Zvezda". U okviru sportskog društva ,,Metalac" osnivaju se fudbalski i košarkaški klub, sa istoimenim nazivom.
Prvi put košarkaški klub "Metalac" učestvuje u nacionalnom košarkaškom šampionatu 1946. godine, i kao debitant zauzima solidno šesto mesto. U periodu do 1950. godine najveći uspeh beleži 1949. godine kada osvaja peto mesto.
1950. godine na predlog tadašnjeg čuvenog beogradskog novinara Vladimira Dedijera, kompletno sportsko društvo menja naziv u BSK (Beogradski Sportski Klub) Sa manje ili vise uspeha košarkaški klub BSK nastupa u 1. saveznoj ligi sve do 1955. godine kada ispada iz saveznog takmičenja u niži rang, t.j., Srpsku ligu. Međutim, ekipa BSK-a ne gubeci veru i sportski duh, i, uprkos teskim uslovima, radeci jako kvalitetno vec sledece godine vraća se u saveznu elitu, gde zauzima treće mesto najavljujući godine u kojima će ime kluba i njegovih vedeta biti ispisano zlatnim slovima, kako na sceni domaće košarke tako i one međunarodne.
________________________________________

Trnovit put do zvezda...

Period 1950-1956. godine će ostati zapamćen kao izuzetno težak za klub i igrače. Treniralo se na otvorenim terenima koji nisu imali ni tuševe da se igrači okupaju posle treninga, najčesće u nezgodnim terminima (po velikoj vrućini ili kasno u noć), a na utakmice se putovalo kamionima. Ali generacija predvođena Koraćem, Nikolićem, Rajkovićem, Erkićem, Gordićem bila je generacija entuzijasta, mladića koji su voleli svoj klub i sve ove poteskoće podnosili sa osmehom na usnama i šalama. Mladalački duh, pregalaštvo i veliko srce ove ekipe za samo dve godine odatle zamenili su kamione spavaćim kolima, a terene na poljanama Kragujevca, Čačka, Smedereva, Novog Sada, sjajem reflektora Tašmajdana, Pariza, Milana, Antiba, Carigrada, Sofije, Torina... Imena igrača OKK Beograda zasijala su kao najlepše zvezde jugoslovenskog kosarkaškog neba, zvezde koje su sa sobom ponele klub do neslućenih visina, upisavši ga zlatnim slovima u istoriju košarke na starom kontinentu. Bio je to trnovit put ka zvezdama, ali bas zato vredan i veličanstven, postignut zalaganjem, ljubavlju prema klubu i samoodricanjima mladića koji su tih ranih 60-tih godina nosili plavo-beli dres.
U ovom periodu tri godine izuzetno su bile značajne za formiranje šampionskog tima i generacije koja će doneti slavu "plavom" klubu iz Čelareve ulice. To su 1953, 1954 i 1956. godina.

Godine 1953. i 1954. vezane su za izuzetno značajne kadrovske promene, kako u igračkom tako i u trenerskom smislu, u tadašnjem BSK-u. 1953. godine napoziciju trenera prvog tima dolazi Bora Stanković, a za "vođu tima" ("spona" između trenera i ekipe na jednoj i uprave kluba na drugoj strani) Raša Šaper. Ova dva čoveka su, radeći kako na međunarodnom (Stanković kao generalni sekretar FIBA, član MOK; Šaper kao predsednik tehničke komisije FIBA), tako i na domaćem planu (Stanković kao dugogodišnji trener OKK Beograda;Šaper kao dugogodišnji predsednik Košarkaškog Saveza Jugoslavije), pružila izuzetan doprinos ne samo u razvoju OKK Beograda, već i u razvoju i afirmaciji jugoslovenske košarke uopšte. Godinu dana kasnije (1954) iz juniorskog sastava prvom timu se priključuju dva nova imena, koja će u godinama koje dolaze dobro zapamtiti kako jugoslovenska, tako i evropska i svetska sportska javnost-Radivoje Korać i Slobodan Gordić, koji će sa onima koji su već bili u "plavoj sredini" (Erkić, Bogomir Rajković,...) i onima koji će doći (Sija Nikolić, Trajko Rajković,...) stvoriti šampionski tim, čije će ime odzvanjati evropskim prestonicama.
1956. godina, iako katastofalna u takmičaskom smislu, sa sobom donosi ključnu stvar za razvoj kluba i formiranje šampionske generacije. To je izgradnja sopstvenog terena 1956. godine u Čelarevoj ulici, br. 12, čime je stvorena infrastrukturna osnova za kvalitativni i kvantitativni trenažni proces, odnosno, sa čim je prestalo "potucanje" igrača tadašnjeg BSK po tuđim terenima.
Povratkom iz Srpske lige u Prvenstvo Jugoslavije, i osvajanjem trećeg mesta u konačnom plasmanu ekipa, 1958.godine klub menja naziv u OKK Beograd, koji zadržava do današnjih dana.
________________________________________

Zlatne godine...

Te 1958. godine igrajući u Prvenstvu Jugoslavije, OKK Beograd drži javni čas svim tada velikim košarkaškim klubovima na prostorima bivše SFRJ. Pred Koraćem i drugovima na kolena padaju Olimpija (105-67), Crvena Zvezda (67-65), Partizan (104-89), Zadar (111-84)... Pohod kroz domaće takmičenje završava se najlepši mogući način: u vitrine "plavog kluba" stiže prvi pehar šampiona države... Svim učesnicima domaćeg takmičenja te 1958. godine biva jasno da se u jugoslovenskoj košarci pojavila nova klubska veličina, na koju će u budućnosti morati ozbiljno da se računa...
I na međunarodnoj sceni učinak plavo-belih u sezoni 1958/59 biva izuzeto zapažen. U Kupu Evrope OKK Beograd na putu do polufinala eliminiše Atinski AEK, i prvaka Francuske, Charleville iz Mezieres-a, da bi u polufinalu, slabijom koš razlikom u meču na gostujućem terenu, bio eliminisan od strane Sofijskog Akademika (Beograd: 79-69; Sofija: 94-77).
U periodu od 1959-1962. godine OKK Beograd beleži velike uspehe. Posle slabog plasmana u domaćem šampionatu 1959. godine, u sezoni 1960. OKK se vraća na tron, slilnije i ubedljivije savladavši svoje protivnike nego u prvoj šampionskoj sezoni, i po drugi put osvaja titulu prvaka države. U ovom periodu u međunarodnim takmičenjima ,,polažu oružje" pred Žućka i ekipu, što na domaćem što na gostujućem terenu, mnogi klubovi, čak i reprezentacije:
1960 - reprezentacija Maroka, Lech (Varšava, prvak Poljske)
1961 - Simenthal (Milano), Virtus (Bolonja), Racing (Paris), Antverpse (prvak Belgije)
1962. godine u OKK Beogradu dolazi do promene na poziciji trenera. Dotadašnji trener Bora Stanković, zbog obaveza u međunarodnoj košarkaškoj organizaciji, predaje "dirigentsku palicu" profesoru Aci Nikoliću. Vođen profesorom Nikolićem OKK Beograd završava kao vicešampion, izgubivši u finalu od Ljubljanske Olimpije. I pored ove činjenice u vitrine beogradskog kluba 1962. godine, posle pobede nad Partizanom 103-82, dolazi novi trofej-pobednik Kupa Jugoslavije.
Godine 1963. i 1964. ostaće zabeležene kao najsjajnije u istoriji OKK Beograda.
1963. godine Korać, Erkić, Gordić, M. Nikolić, T. Rajković, Pavelić, Tošić, Lj. Stanković, Pazmanj, Kosović, Ivacković i Gajin "prošetali" su se prvom ligom pobeđujući svoje protivnike sa prosečnom razlikom od 25 poena, sa skorom od 15 pobeda i samo tri poraza. U finalnom meču padaju i "crno-beli" i ekipa iz "Žućkove avlije" biva bogatija za još jednu titulu državnog prvaka.
1964. godine Bora Stanković se ponovo vraća na klupu "plavih", u težnji da odbrani šampionsku titulu iz prethodne sezone. Korać i drugari i u ovoj sezoni, baš kao i u prethodnoj, odnose pobede, kako na domaćem tako i na gostujućim terenima, u celoj Jugoslavije. Posle mečeva sa "plavima" pognute glave odlaze igrači Zvezde, Partizana, Zadra, Slovana, Splita, Olimpije, Lokomotive, Radničkog. Epilog isti: 15 pobeda i tri poraza, i naravno još jedna titula prvaka Jugoslavije za družinu iz Čelareve.
Posle "zlatnih godina" OKK Beograda (period 1957-1965. godine) dolazi do razlaza šampionske ekipe. Korać i Gordić odlaze u Belgiju, Nikolić u Tursku, itd. "Trofejni post" OKK Beograda traje sve do 1993 godine kada pod vođstvom Rajka Žižića klub iz Čelareve po drugi put u svojoj istoriji postaje osvajač nacionalnog Kupa.

________________________________________

Nekad i sad...

OKK Beograd danas predstavlja moderan košarkaški klub, u kome se vrlo kvalitetno radi, kako sa prvim timom tako i sa mlađim kategorijama. Ova sportska sredina okuplja veliki broj mladih košarkaša, reprezentativaca, koji braneći boje plavog kluba stiču iskustva u prvoj ligi i izrastaju u buduće seniorske uzdanice.
Prvi tim OKK Beograda, ustalivši se u prvoligaškoj sredini, trenira i igra utakmice u hali Pionir. Trenutno je u završnoj fazi izgradnja sportskog centra "Radivoje Korać" u Čelarevoj ulici, koji bi u budućnosti trebalo da predstavlja infrastrukturni osnov trenažnog procesa u "Žućkovoj avliji", gnezdo gde će se stvoriti neki novi Korać,Nikolić, Gordić i ostali, nove košarkaške snage koje će težiti da vrate staru slavu "plavom klubu".